Ulcinj, grad sa mnogo lica

Ulcinj je, prije svega, grad nevjerovatno zanimljive prošlosti. Pisala sam o tome još prije 10 godina. Kad krene priča o gusarima, prodaji robova, Servantesu, prije biste pomislili da je riječ o bajci nego o stvarnoj prošlosti našega grada. Istorijski podaci govore da je Ulcinj jedan od najstarijih gradova na jadranskoj obali, mozda stariji i od 2000 godina. Kroz vjekove su se na ovom prostoru smjenjivali Iliri, Rimljani, Nemanjići, Balšići, Mlečani, Turci, a svi oni su utkali dio svoje kulture u ovaj grad. Jedna od nevjerovatnih istorijskih činjenica je da su Ulcinj pokušali da osvoje čak i Mongoli. No nisu u tome uspjeli. Zato su razorili grad Šas (Svač) koji se nalazi na obalama Šaskog jezera i pobili sve njegove stanovnike. Ulcinj je poznat po svojoj dugoj i bogatoj pomorskoj tradiciji. Nakon Kandijskog rata (1669) u Ulcinju se naselilo 400 gusara sa Malte, Tunisa i Alžira, te se grad tokom 17. i 18. vijeka pretvorio u opasno gusarsko gnijezdo. Odlukom Berlinskog kongresa Ulcinj je pripojen Crnoj Gori, čime je završen period od oko 300 godina vladavine Turaka. Ovo je samo u najkraćim crtama napisano šta se sve dešavalo u nadasve zanimljivoj istoriji ovoga grada, a sigurno da bi se o tome mogli napisati tomovi i tomovi knjiga.

Ulcinj je danas najpoznatiji po prelijepim pješčanim plažama. Ja ih najviše volim van sezone, kad je ogromno prostranstvo samo tvoje. Tad uz knjigu, dobro ušuškana u stolici, uživam u zvuku talasa ili sakupljam školjke koje još čekaju da smislim šta ću sa njima. Lijepe su plaže, nema priče, ali mene u Ulcinju oduševljava mogućnost šetnji u različitim okruženjima, a ne samo one od suncobrana do mora.

Meni je prva asocijacija na Ulcinj – solana. Volim je zbog ptica i često je posjećujem da bih uživala u pogledu na flamingose, pelikane, čaplje i razne druge ptice koje i ne umijem da imenujem, ali se svakako raznježim pri pogledu na njih. S druge strane, preplave me bijes i tuga kad vidim kako solana od jedne do druge moje posjete propada i kako se ništa ne preduzima da se vrati svojoj primarnoj funkciji – proizvodnji soli. To bi bilo mnogostruko pozitivno, kako sa ekonomskog, tako i sa ekološkog stanovišta. Imala sam priliku da posjetim solane na ostrvu Pag i u Ninu kod Zadra. Obje su turističke destinacije, imaju i proizvodnju, a ne remete navike ptica. Često sam išla do Ulcinjske solane i imala sam i sreću da vidim flamingose vrlo blizu i napravim fotografije na koje sam ponosna. Solana me toliko fascinira da sam joj posvetila i dva posebna bloga. Ali tokom moje posljednje posjete, sredinom marta, nisam imala previše sreće. Kanali su bili skroz suvi, a flamingosi prilično udaljeni od pogleda, a posebno od dometa moga objektiva. Ipak sam uspjela ponešto da “ulovim”. Kako god, posjeta Ulcinju bez posjete solani meni je nepotpuna.

Plan je bio da ovog puta pronađemo nešto novo, nešto što još nismo vidjeli. Ispostavilo se da i pored brojnih posjeta Ulcinju, iznenađenja čuče na svakom ćošku. Prvo smo pošli do maslinjaka – Ulcinjske maslinade. Naime, ovaj dio Ulcinja je dugo bio zapušten jer je prostor, zajedno sa uvalom Valdanos, konfiskovan radi interesa Jugoslovenske narodne armije (JNA) još 1977. godine. Država je tada izvršila eksproprijaciju oko 18.000 stabala maslina u Valdanosu pod izgovorom izgradnje vojne baze, ali baza nikada nije izgrađena, već je podignuto vojno odmaralište. Dugo su se vlasnici maslinjaka borili da povrate svoju imovinu i konačno su u tome uspjeli krajem 2021. godine, poslije 44 godine. Vrlo brzo su vrijedni maslinari uspjeli da urede maslinjake i pristupne staze. Ovo je jedan od najvećih i najstarijih maslinjaka na Jadranu, a sada i još jedna turistička atrakcija grada. Pretpostavlja se da su prve masline ovdje posađene prije više od 2.000 godina. Sada na površini od oko 2.500 hektara raste više od 80.000 stabala maslina, od kojih su neka stara preko 800 godina. Neka od njih još uvijek rađaju. Meni je svaka maslina, a posebno ovako stara stabla, pravo umjetničko djelo prirode. Svako stablo je unikat. Naišli smo i na stado koza koje se idealno uklopilo u ambijent, a trava se sredinom marta zelenila kao da je maj.

Ulcinjska Maslinada

Negdje u sredini ovog fantastičnog mjesta naišli smo i na staru kamenu česmu. Nije mi fotografija reprezentativna jer mi sunce nije bilo saveznik. To je veoma vrijedan kulturno-istorijski spomenik Begova česma, koja datira iz 18. vijeka. Nažalost, prilično je oronula, ali se iskreno nadam da će se u dogledno vrijeme uraditi njena rekonstrukcija jer i ona i ovo mjesto to zaslužuju.

Kad god neko objavi fotografije interesantne lokacije koju ranije nisam vidjela, ili na portalima pročitam vijest o nekoj novoj stazi – pribilježim. Tako sam za još početkom januara 2025. godine naišla na vijest da su “aktivisti novoformiranog sportskog planinarskog kluba ‘Lipoja’ očistili zapuštenu stazu od hotela ‘Albatros’ do rta Đerane u dužini od 2,5 kilometara, označili je propisnom signalizacijom i markirali tri lokacije na kojima je potrebno postaviti zaštitnu ogradu zbog bezbjednosti prolaznika”. Zapamtila sam to pa je, tokom vikenda provedenog u Ulcinju, plan bio i da se prođe ovom stazom. Staza vodi kroz borovu šumu i uglavnom prati obalu poluostrva Pinješ sve do rta Đerane. Ko god makar i na dan pođe do Ulcinja, ovu šetnju ne smije da preskoči. Ja uvijek rađe biram, a i preporučujem, onaj mirniji dio godine, neopterećen turistima i sa nižim temperaturama, od oktobra do aprila. Dijelom se ide kroz šumu, a dijelom po otvorenom, pa je zato bolje da sunce manje peče. Meni, kad sam u prirodi, ne treba mnogo da se oduševim, to je činjenica. Ipak, ova staza je stvarno nešto posebno: prelijepa šumica, bezbroj različitih pogleda na kamenitu obalu i modrinu mora i jedini problem – koje će fotografije to najvjerodostojnije predstaviti. Pišući ovaj tekst naišla sam na podatak da je krajem septembra ove godine Morsko dobro otpočelo rekonstrukciju ove staze. Plan je da se uloži 1,8 miliona eura. Mislim da nije imalo potrebe ni za tolikim novcem, ni za tolikom intervencijom. Tu i tamo da se staza proširi i osigura i to je to. Što manje betona, što više originalne staze. Ali, ja sam, bojim se, u manjini sa ovakvim razmišljanjem. No, kako god, kad se završi – biće ovo sigurno jedno od popularnijih šetališta na našem primorju.

Šetalište od Male do Velike plaže

I tako… Koliko god puta da se nađem u Ulcinju, uvijek iznova prošetam Starim gradom, s nestrpljenjem čekam zalazak sunca i pođem u restoran, po mogućnosti u neki sa pogledom na more. Tek, vikend u Ulcinju van sezone je ono što najtoplije preporučujem.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *