Pretpostavljam da ste svi čuli za Ulcinj, najjužniji grad na crnogorskom primorju. Grad sa pelijepim , dugim, pješčanim plažama koje su raj za sve ljubitelje mora. Ali, ja ne bih o tom opštepoznatom Ulcinju. Ja Ulcinj posjećujem u periodu kad nema gužve, zimi, u rano proljeće i kasnu jesen. Uživam u okolini Ulcinja, u onome manje znanom. Sa tim želim i vas da upoznam.

Ulcinjski Stari grad me uvijek iznova očara, koliko god puta da ga posjetim. Dobro, na jednom mjestu zažmurim na jedno oko i pravim se da ne vidim jednu započetu građevinu koja ruži izgled grada. Nadam se da će nekad neko to uspjeti da ispravi.

Šetnje uskim kamenim uličicama, sjedenje na terasama restorančića sa izrazito prijatnim ambijentom i osobljem (Terra Promessa), osluškivanje zvuka talasa koji udaraju o zidine starog grada i slankasti miris mora, predstavljaju neprevaziđeni ugođaj za sva čula. Uz šetnju je obavezno fotografisanje svakog detalja (jer se svaki čini jedinstvenim i neponovljivim), od kojih je i ovaj, nezaobilazan.

Sa zidina Starog grada sve izgleda prelijepo i idilično. Pa tako i novi dio grada. 😀

Kad smo se prošetali starim i novim dijelom grada, obišli mjesta gdje su se nekad nalazili nadaleko poznati hoteli, spustili smo se do plaže. Ulcinjske plaže su priča za sebe i za neki drugi blog, a meni se najviše dopala plaža ispod hotela Albatros.

Šta još Ulcinj ima da ponudi turistima? Onima koji ne dođu samo da “nabace” boju, nego i da nešto novo vide, nauče, dožive. Potencijal je veliki. Buduće vrijeme će pokazati hoće li se to na pravi način vrednovati i približiti potencijalnim turistima. Tu je, prije svega Solana. Da je sreće, ona bi već bila značajna turistička tačka. Jer njen potencijal je nemjerljiv. Vodi se bespoštedna borba između onih koji žele da to postignu i onih koji to žele da upropaste zarad svojih ličnih šićardžijskih interesa. Ja sam u jedno proljećno praskozorje išla u Solanu da plašim pticolovce, da uživam u svitanju , posmatranju ptica koje su bile daleko jer se, poučene lošim iskustvom, plaše ljudi i da se po hiljadu puta zapitam da li je moguće da takvu jednu divotu neko želi da uništi.

Na ovim slikama mi samo nedostaju ptice. Bilo je i njih, ali sa mojom trakalicom od fotoaparata, nisam mogla dobaciti do neke pristojne fotografije. Nadam se, biće i toga. Pa, dobro, ova nije neka, ali se vidi da ptica ima. Konkretno, ovo su bili flamingosi, ali im se boja “razlila” zbog daljine i loše rezolucije u pokušaju da ih “primaknem”.

Šta Ulcinj još ima da ponudi znatiželjnom turisti? Naravno, nezaobilazna je Ada, sa svojim ribljim restoranima, prekrasnim plažama, diskretnim bungalovima. Bila sam jednom. Nije bilo žive duše, malo je bilo oblačno, a ja sam se oduševila. Mogu misliti kako sve to izgleda kad sine sunce.

Ni ovo nije sve. Ima Ulcinj i Šasko jezero i rijeku Bojanu i stari grad Svač ili Šas. Sve to je potrebno istražiti, obići u različita doba godine, sam, bez gužve, vrućine. Uživati u miru i ljepoti jezera koje se nalazi pored Starog grada Svača koji ima nevjerovatnu istoriju o kojoj, vjerujem, malo ko od nas zna nešto više. Postoji legenda da je imao crkava koliko i godina dana. Međutim, arheolozi su uspjeli da pronađu ostatke od njih petnaestak od kojih dvije izgledaju monumentalno. Prije neku godinu se ambiciozno krenulo sa restauracijom Svača, ali, bojim se da se nije odmaklo od početka. Bar je moj utisak takav. To ne znači, da ovo mjesto, i takvo kakvo je, nije vrijedno pažnje i posjete. Naprotiv, toplo ga preporučujem.