Vrsuta, planina iz pjesme i kola

Nije svaka tura atraktivna da se o njoj napiše zanimljiv i duhovit tekst. Nemam uvijek ni dovoljno dobrih fotografija da potkrijepim napisano. Ipak, prvenstveni motiv za pisanje ovog bloga je da, prije svega, bude informativnog karaktera. Razlog za to je što često, kad me nešto konkretno interesovalo, nisam o tome mogla da se informišem na internetu. Fotografija, pak, ne fali.

Zato želim da vam ispričam i priču o Vrsuti. O njoj narodna pjesma kaže: Oj Vrsuto goro velja, goro velja i zelena…U teb’ trava do koljena…Pjesma se pjeva dok se igra čuvena narodna igra Vrsuta. I pjesmu i igru zna svako ko je bar pet dana igrao folklor ili gledao druge dok igraju. 🙂 No, Vrsuta više nije zelena. O travi do koljena da ne pričam. Nema ni ovaca, ni čobanice.

Vrsuta
Vrsuta

Sa Vrsute se pruža pogled na Sutomore i Bar. Ona ih, nekako, natkriljuje. Penjanje na Vrsutu je lagana šetnja. Daleko je veća avantura doći do mjesta odakle počinje penjanje, nego stići do vrha. Razlog za to je loš put. Izuzetno loš put, bolje rečeno. Početak uspona i mjesto gdje se parkiraju auta je prevoj Sutorman na putu Virpazar – Bar. Do skoro su od Virpazara do Bara išla dva puta (koja su se u određenom momentu pretvarala u jedan). Donji, na koji se skreće desno, neposredno poslije mosta u Virpazaru, ide kroz selo Limljane. Taj put je već duže vrijeme van upotrebe. Nikom ne pada na pamet da nešto preduzme da se ponovo stavi u funkciju. No, da bar postoji odgovarajuće obavještenje o tome da se tuda ne može. Ne! Slučajno pođosmo tim putem. Naiđosmo na sledeću tablu.

Virpazar LimljaniPomislismo da je ovo neka šala. Imitator Buksovaca iz Crmnice. Kad smo došli do odvaljenog puta gdje smo shvatili da dalje ne možemo, sjetismo se i ove table. Ali, dockan. Jedino nam je preostalo da okrenemo auto i psujući pođemo negdje drugo. Ali, bila sam se zainatila. Naći ću neki drugi način, rekla sam u sebi.

Drugi način da se dođe do Sutormana od strane Virpazara je put koji se odvaja od puta prema Ostrosu, desno. Od mosta u Virpazaru se ide pravo, nastavi poslije skretanja za tvrđavu Besac, i skrene desno na sledećoj raskrsnici. Čuh da taj  put “radi”. Kameno je i on radio, ali, kad smo već pošli, nismo htjeli da odustanemo. Dokopasmo se Sutormana, koji je udaljen od Virpazara 19,5 km a od  Bara 26. Nemojte me držati za riječ u kilometar. Nisam mjerila kad sam išla a sad se prepliću i neki podaci za put kroz tunel, koji je odavno van upotrebe. Sreća je da sam ja ovuda ranije prolazila i da sam se sjećala ove table i dok nije bila ovako izrešetana. Tako da smo parkirali auto na proširenju tačno pored ruiniranog objekta koji je pamtio bolje dane. Ne znam sa sigurnošću kome je pripadao. Neko spomenu da je riječ o objektu za prikupljanje i preradu ljekovitog bilja. Spominje se i riječ “sušara”. Da li se radi o mjestu za sušenje biljaka ili nečeg drugog, ne znam. Ko zna precizno, neka mi javi.

SutormanPolazna tačka je preko puta parkinga. Vidi se jedna gomila kamenja a na jednom piše da do vrha treba sat vremena. Taman toliko. Dužina staze je 3,2 km a visinska razlika između početne tačke i cilja je oko 300 metara. Dok sam pokušavala da nađem nešto o Vrsuti prije polaska, vidjeh da je više planinarskih klubova, kao Visokogorci, Komovi i drugi na ovaj pohod kretalo iz Sutomora. Znači, sa nivoa mora. U tom slučaju pređu 1183 visinskih metra. Neka, hvala.

VrsutaMi smo se lagano  uspinjali. Nismo žurili jer smo znali da ćemo brzo stići. Čim smo se malo popeli, na svakom lijevom vidikovcu smo mogli da vidimo dio Bara, a na svakom desnom, dio Skadarskog jezera sa Vranjinom u sredini. Vidik se ponavljao na svakom narednom zavijutku. Samo što je postajao širi.

Vrsuta
Vrsuta

Ja sam se sjetila pjesme sa početka priče i čudila kako je Vrsuta uspjela da u tolikoj mjeri promijeni svoj izgled. Kasnije sam negdje pročitala da je ovaj put omogućio bjesomučnu i nekontrolisanu sječu šume koja je u potpunosti promijenila izgled Vrsute i prijeti opasnost od potpunog nestanka pojedinih biljaka kojima je stanište na ovom predjelu. Nije prošlo puno vremena kada smo , osvrnuvši se preko ramena, vidjeli da smo prilično odmakli i parkirano auto ostavili daleko dolje, pored sušare koja iz daljine djeluje sasvim solidno.VrsutaI tako, zavijutak po zavijutak, pogled desno, pogled lijevo, stigosmo do vrha.

Vrsuta
Vrsuta

Na vrhu od “trave do koljena” ni traga. Samo goli kamen. No, pogled sa ivice platoa nas je oraspoložio. Položaj sunca je odmagao fotografu te je pogled bio puno bolji nego što vi možete vidjeti. Zato bi trebalo da pođete da sami “bacite pogled”. 🙂

Vrsuta
Vrsuta

Sa ove tačke, pravo lijevo se vidio Bar. Dan je bio vedar. No, u vazduhu je nešto treperilo. Nešto što je ometalo jasan vidik i dobru fotografiju. S desne strane, uz more, vidjelo se Sutomore. Posebno se dobro vidjelo Spičansko polje i plaža Maljevik. Vidio se i Haj-Nehaj. Prvi put sam ga gledala sa visine, pa mi je trebalo vremena da ga uočim.

Sutomore
Sutomore

Sa suprotne strane se vidjelo Skadarsko jezero. Posebno se isticala Vranjina i put koji je spaja sa kopnom. U daljini se pogled pružao daleko, sve do Komova.

Skadarsko jezero
Skadarsko jezero

Gledajući prema moru, sa lijeve strane su se uočavali Rumija i Lisinj. Izgledali su tako blizu. Da pružimo ruku malo više, skoro pa da ih dotaknemo.

RumijaDuvao je oštri vjetrić. Nismo se dali. Uhvatili smo nekoliko krugova. Da dobro osmotrimo pogled na sve 4 strane svijeta. Da nam šta ne promakne. 🙂

Na kraju, moradosmo nazad. Povratak je bio još laganiji. Nogu pred nogu, časkom smo stigli do auta.

Vrsuta
Vrsuta

Jedino uzbuđenje koje smo imali tokom silaska priredio nam je jedan, pretpostavljamo, divlji konj. U najvećem trku je projurio pored nas. Uspjela sam da podignem aparat i snimim ga “u letu”.

VrsutaPošto je put od Virpazara do Sutormana bio u zbilja lošem stanju, dođosmo na ideju da nastavimo prema Baru i vratimo se kroz tunel Sozina, jer “mora da je na ovoj strani put bolji”. Ako je imalo kud, bio je i gori. Svratismo u kafić pored Starog Bara da srknemo kafu i sumiramo utiske. Svi, sem oni koji su se odnosili na sramno stanje puta, su bili pozitivni.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *