Upoznajte Škrčka jezera

Prije nekoliko godina sam odlučila da obiđem sva jezera u Crnoj Gori. Na prvi pogled, to ne zvuči kao neki poduhvat. Međutim, na malom prostoru Crne Gore, nalazi se veliki broj jezera. Dosta njih su manje poznata široj javnosti. Za neka ste čuli, a ne znate kako da do njih dođete. Ili, ako i znate, još uvijek im niste pošli u pohode.

Još uvijek nisam ispunila zadatak koji sam sebi postavila. Ostalo mi je još par njih. Škrčka jezera sam planirala da posjetim odavno. Divila sam im se izdaleka. Sa puta ka Bobotovom kuku.

Škrčka jezera sa Bobotovog vrha
Škrčka jezera sa Bobotovog vrha

Pogled sa Prutaša na Škrčka jezera je ono što ovaj vrh čini fantastičnim.

Škrčka jezera sa Prutaša
Škrčka jezera sa Prutaša

Do Škrčkih jezera se može doći na razne načine. Pored jezera se nalazi planinarski dom i (koliko-toliko) uređeni prostor za kampovanje, pa najveći planinarski entuzijasti idu sa Žabljaka, sa sve šatorima ili vrećama na leđima, preko Ališnice i Planinice do jezera. Ova tura, u jednom smjeru, traje oko 6 sati. Na Ališnicu sam se pela dva puta, a do Planinice samo “dobacivala” pogledom. Ova tura je za mene prekrupan zalogaj. Sljedeća mogućnost je da se sa Sedla krene prema Zelenom viru, a onda, umjesto ka usponu za Bobotov kuk, da se skrene lijevo i preko Samara spusti do Škrke. Ova tura je laganija zbog visinske razlike koja se prelazi, ali je puno duža. Znam neke koji su kretali iz Todorovog dola i peli se na Prutaš, pa se sa njega spuštali do jezera. To su mladi ljudi, puni kondicije, u koje se ne ubrajam. Zato sam izabrala najjednostavniju varijantu. Početna tačka za ovu turu je Dobri do koji se nalazi oko 3 km od prevoja Sedlo, u pravcu Trse.

Prevoj Sedlo, Durmitor
Prevoj Sedlo

Uspon počinje naglo, odmah s početne tačke. Vrlo brzo ostavljamo Sedlo iza sebe, desno. Staza je kombinacija kamena i zemlje, a vegetacija je rijetka, tek trava uz poneki cvijet koji te iznenadi.

Durmitor

 

Ovo je prizor koji nas prati s desne strane. Još jedan nagli uspon i još jedan napor da se stigne do prevoja koji je na vidiku. Prate se oznake koje su dobro postavljene i uočljive.

DurmitorBila je druga polovina jula. Dan nevjerovatno vruć za ovo podneblje. Zaklona, naravno, nigdje na vidiku. Obradovali smo se kad smo se dokopali prevoja Škrčko ždrijelo jer je stijena na njemu poslužila kao zaklon od sunca tokom pauze koju smo napravili. Ovaj prevoj, na visini od 2114 metra, je najveća tačka do koje se penje tokom ovog pohoda. Poslije ovoga slijedi spuštanje.

Prevoj Škrčko ždrijelo
Prevoj Škrčko ždrijelo

Nije ni spuštanje tako lagano, kao što se čini. Najveći problem nam je bilo sunce koje nije imalo obzira prema nama. Zaštite i hlada, nigdje. Čak ni pogled na ovaj pramen snijega nije donio neko osvježenje. Put vrluda, malo gore, malo dolje, kao što se vidi na slici ispod.DurmitorNegdje ima više livada, a onda, opet, kamenjar prevagne. Malo zemlje između kamenja samo je dizalo prašinu. Predio se promijenio. Osjećali smo da smo nadomak cilja jer se Škrčka jezera nalaze u podnožju Bobotovog kuka, Prutaša, Soe i Šarenih pasova, vrhova koji su se nadvijali nad nama.Durmitor, put ka Škrčkim jezerimaKonačno! Sav umor odlazi onog trena kad se na vidiku pojavi cilj – Veliko Škrčko jezero. Ono se nalazi na visini od 1686 metara. Prošli smo pored njega, s namjerom da se vratimo i odmorimo u debelom hladu na njegovim obalama.

Veliko Škrčko jezero
Veliko Škrčko jezero

Pošto se Malo Škrčko jezero nalazi na većoj visini (1711 metara), odlučili smo da prije “velikog odmora” prvo obiđemo njega. Malo jezero se ne bi tako zvalo da nije zaista takvo, a uz to se suša za to dodatno pobrinula. Ipak, nijansa zelene boje koja ga je krasila činila ga je privlačnim.

 

Malo Škrčko jezero
Malo Škrčko jezero

Pored Malog jezera se nismo zadržavali već smo se odmah spustili do obala Velikog. U hladovini je pirkao vjetrić. Nestao je sav umor koji nas je, moram priznati, bio ophrvao. Možda čak više od hodanja, teško nam je pala vrelina. Mnogi su se hvalili kupanjem u Škrčkom jezeru, ali mi na tu varijantu nismo pomislili, pa nismo ni bili ponijeli kupaće kostime. Kad smo brčnuli noge temperatura vode je bila takva da nismo zažalili za kupaćim.

Veliko Škrčko jezero
Veliko Škrčko jezero

Ugođaj pored jezera je bio fantastičan. Hladovina, prijatni vjetrić i pogled na najzeleniju boju koja se može zamisliti. Vrijeme smo proveli ćuteći i uživajući, jer je svaka priča pored grandiozne ljepote prirode koja nas je okruživala bila suvišna.

Veliko Škrčko jezero
Veliko Škrčko jezero

Pored jezera smo ugledali ovaj putokaz koji nas je podsjetio da se do jezera može doći i od strane Nedajna, od Sušičkog jezera, preko kanjona rijeke Sušice i vodopada Skakala.

Putokaz pored Velikog Škrčkog jezeraJa sam, naravno, bila srećna što je još jedno (u stvari, dva) jezero sa moje liste, bilo adaktirano. 🙂 I to kakvo jezero. Što je napor prilikom dolaska do nekog jezera veći, to je veće i zadovoljstvo postignutim .

Povratak je iziskivao sličan napor kao i dolazak. Sa ove strane, uspon do Škrčkog ždrijela je duži, pa je visinska razlika lakše savladiva. Ali, noge su već počele da pobolijevaju, a koljena otkazuju poslušnost. No, na to smo naviknuti pa smo izvježbali “bočne korake”, specifičnu tehniku za momenat kad koljeno odbija da se savije.

U povratku opet divne slike, sad iz druge perspektive. I najfotogeničnija od svih planina na ovom području, Šareni pasovi, sada sa naše lijeve strane.

Šareni pasovi
Šareni pasovi

Opet smo prolazili pored predjela gdje su kamen i trava napravili takav sklad da je teško ne pomisliti da je ovo kamenje nekad, neko, zbog nečega, ipak složio, a ne da su se ovako slučajno rasporedili. Možda i jesu. Ostadoh u nedoumici i bez odgovora.

Durmitor

Kad smo ponovo ugledali Sedlo, obradovali smo se. Tura je prevazišla očekivano, ali nas je umor prilično sustigao. Na kraju svake ture, isti osjećaji: ponos što smo savladali još jednu prepreku (i pored evidentnog nedostatka kondicije), a da nismo zvali helikopterske jedinice da nas spašavaju. 🙂 Zatim, zadovoljstvo viđenim i mogućnost da svoja iskustva prenesemo drugima, jer, kad smo mogli mi, mogu i oni, a šteta je da Škrčka jezera, koliko god se sakrila, ne budu otkrivena i viđena. Ona to svojom ljepotom svakako zaslužuju.

Na kraju, više nego siromašna vegetacija, ipak donese poneko neočekivano iznenađenje. Ovaj cvijet, koji je kao ukras stajao pored Škrčkog ždrijela, je na prvi pogled izgledao kao buketić sušenog cvijeća. Ali, nije. Samo se prilagodio .

Poljsko cvijeće na Durmitoru

 

4 thoughts on “Upoznajte Škrčka jezera

  1. Jaco i Dusko, ovo je tek da znate da ja sve vase putesetvije vrlo pomno pratim . Zelena boja ovog manjeg jezera je totalno fascinirajuca, bas kao i cijela planina. Meni uvijek izvukuosmijeh imena koja su data planinama. ,prevojima , selima i za koje u zivotu ne bih cula da nema vas dvoje i ovog Jacinog bloga!
    Nadam se da ce vas koljena posluzitinda uradite sto ste naumili – i posjetite sve sto ste zamislili .
    Biljana

  2. Prekrasna tura, prelijepe slike. Uzivanje je i citati tekst i gledati slike a kamoli biti tamo i vidjeti svu tu ljepotu svojim ocima. Veliki pozdrav, nastavite tako, Vidimo se na ljeto. Veliki pozdrav i za Bilju 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *