Ohrid, balkanski prirodni i kulturni dragulj

Dvoumila sam se da li da pišem o Ohridu.  Toliko toga je o njemu već rečeno i napisano da teško da imam šta da pridam. Na kraju ipak odlučih da prenesem i svoje utiske. Ohrid je grad kojeg je posjetilo dosta stanovnika Crne Gore. Posljednje decenije je to posebno omiljena destinacija za doček Nove godine. Razlog je dvostruki: relativno niske cijene i dobar provod. Ja sam u Ohridu bila 3 puta. Prve posjete se sjećam kroz maglu. Bila je to 1984. godina, a ja na radnoj akciji “Bitola ’84.” Jedne nedjelje su nas poveli na izlet do Prespanskog i Ohridskog jezera. Znam da sam bila oduševljena, ali nisam zapamtila mnogo detalja. U Ohrid sam ponovo došla u proljeće 2010. godine. Do Skadra je put bio nikakav, pa smo išli preko Sukobina. Kroz Albaniju je izgradnja puteva tek bila u razmahu pa smo naizmjenično nailazili na nove i stare djelove puta. Interesantno je bilo to što smo poslije samo pet dana boravka u Ohridu zatekli puno više kilometara novog puta nego pri dolasku. Smještaj nam je bio u samom centru staroga grada. Odatle smo pješke obišli sve što se u tom dijelu grada moglo i trebalo vidjeti. Zato sam, kad sam posle 10 godina ponovo pošla do Ohrida, u glavi stalno pravila poređenja između Ohrida od prije deset godina i ovoga sad. Imali smo sreću da je na kraju stare i početkom nove godine vrijeme bilo sunčano i da se snijeg nazirao samo na vrhu Galičice koja natkriljuje Ohrid. Temperature su bile daleko niže od onih na koje smo navikli u Podgorici, ali smo se mi za to bili pripremili. Prvo jutro u Ohridu je osvanulo sunčano pa smo odlučili da odemo do Biljaninih izvora. Njih sam prethodnoga puta, ne znam kako, mimoišla, iako su bili vrlo blizu šetališta pored jezera i našeg smještaja.

Biljanini izvori
Biljanini izvori

Rekoše da treba da se naprave tri kruga oko izvora radi zdravlja, ljepote, da se ispuni želja… Obiđosmo te krugove. Ne može da škodi. 🙂 Prodavac suvenira nam se izjada na tešku društveno-političku situaciju. Valjda je osjetio da smo srodne duše sa sličnim problemima. Svega je tu bilo: visina minareta na džamiji u centru, voda sa izvora koja ide samo u posebne djelove grada, mafijaši koji su napravili vile na brdu iznad jezera i kontrolišu prostor. Jedva se otrgosmo da prošetamo novim šetalištem koje je napravljeno u nastavku.

Plan je bio da odemo do 30 km udaljenog manastira Sveti Naum. Na pola puta do njega nalazi se još jedna neizostavna turistička destinacija – arheološki muzej Zaliv kostiju. Postavka predstavlja praistorijsko naselje sa zamišljenim izgledom kuća, spolja i unutra. Tu su izloženi i predmeti koji su pronađeni u vodi.

Arheološki muzej - Zaliv kostiju
Arheološki muzej – Zaliv kostiju

Iako su posjetioci svjesni da je ovo u velikoj mjeri  improvizovano, djeluje simpatično i privlači veliki broj turista. Svaka kućica je opremljena slično, a opet različito, tako da je obilazak svih kućica i fotografisanje u njima nezaobilazno. Potrebno je posebno strpljenje da se ugrabi momenat i kućica zatekne prazna.

Unutrašnjost kućica u Zalivu kostiju
Unutrašnjost kućica u Zalivu kostiju

Neprestano u glavi praveći poređenja između sadašnjeg i stanja od prije 10 godina bila sam ubijeđena da je tada broj kućica bio neuporedivo manji. Uvid u foto arhivu po povratku kući je to potvrdio.

Zaliv kostiju
Zaliv kostiju  

Prošetali smo i zavirili svuda, ali zimski dan je kratak. Nastavili smo prema Svetom Naumu. Ono što sam odmah primijetila je ogromni parking koji je napravljen ispred manastira. Nekad je to bila zemlja. Veliki broj automobila je dizao prašinu. Jeste da ne volim beton, ali u odnosu na ono prije, djelovalo je kultivisanije. Šteta što nije bilo mjesta za malo više zelenila. Jedna maslina nije dovoljna. Kad sam ušla kroz kapiju, sve je bilo isto kao što sam ga ostavila prije 10 godina. Dobro, statua Svetog Nauma je bila svježe ofarbana, možda je bilo malo manje paunova koji su zaštitni znak ovog mjesta, a i voda u predivnom vodenom aranžmanu je bila ugašena da bi se izbjeglo zamrzavanje. Podsjetila sam se prethodne posjete i pokušaja slikanja sa ne baš tako bezazlenim paunovima. Nije bez razloga stajalo upozorenje da se paunovi ne diraju.

Manastir Sv. Naum
Manastir Sv. Naum

Ono što Ohrid odvaja od mnogih drugih turističkih destinacija je spoj prirodnih ljepota i kulturno-istorijskih spomenika. Tako da je on jedan od samo 28 svjetskih oblasti koje su na UNESCO-voj baštini zaštićeni dvostruko: kao prirodno i kao kulturno-istorijsko svjetsko bogatstvo. Ohridsko jezero je jedno od najstarijih jezera u Evropi. Neki smatraju i najstarije. Manji dio jezera pripada i Albaniji. Najveća dubina jezera je čak 280 m. Bogato je i florom i faunom, pri čemu se ističe ohridska pastrmka. Upravo u neposrednoj blizini manastira Sv. Naum je i izvor Crnog Drima. Do izvora se može provozati čamcem (na makedonskom “kajče”) koji su poređani na obali pored popularnog restorana Ostrvo. Vrlo kratko teče Crni Drim na ovom mjestu jer se poslije nekoliko stotina metara uliva u Ohridsko jezero. U mjestu Struga, na petnaestak kilometara od Ohrida, Crni Drim otiče iz jezera i nastavlja svoj put koji ga vodi do Jadranskog mora. Bila mi je interesantna ova pojava. Nije mi bilo jasno  da li su se ljudi dogovorili da utoku i otoku nazovu istim imenom ili se na neki način zna da je to ista voda. Internet mi nije bio od pomoći pa sam to pitanje postavila grupi od 46000 ljubitelja geografije u jednoj FB grupi. Dobila sam različite odgovore čak i od stanovnika Struge i Ohrida. Tako da ovo pitanje i dalje ostaje otvoreno.

Crni Drim (mjesta gdje uvire i odakle izvire iz Ohridskog jezera)
Crni Drim (mjesta gdje uvire i odakle otiče iz Ohridskog jezera)

Zimski dan je kratak, a čim sunce zađe hladnoća uđe u kosti. Zato smo zaključili da smo za prvi dan vidjeli dosta. Imali smo pred sobom čitav dan da vidimo ono zbog čega je Ohrid zaštićen kao svjetska kulturno-istorijska baština. Auto nismo pomjerali s parkinga. Ja sam predložila da nam je bolje da sve obiđemo pješke. Mada, kasnije su se pojedini bunili i govorili da me neće slušati ubuduće po ovom pitanju… 🙂

Crkve su najveće blago Ohrida. Ohrid je postao centar hrišćanstva još u V vijeku, dok je sama istorija grada duga oko 2,5 milenijuma. Smjenjivali su se na ovom hridu (naziv grada potiče od  riječi “vo hrid”, odnosno “na brdu”) mnogi gospodari tokom tih hiljada godina i svako je ostavio neki trag. Govorilo se da je u mjestu postojalo 365 crkava, za svaki dan po jedna. Smanjio se taj broj drastično, ali one što su ostale su izuzetne ljepote i istorijskog značaja. One najvrednije su opstale tako što su u periodu turske vladavine bile pretvorene u džamije. Jedna od njih je i crkva Svete Sofije. Izgrađena je u IX vijeku, a obnovljena u XV. Što zbog istorijske pozadine, što zbog arhitekture i fonda fresaka iz XI i XII vijeka smatra se jednim od najznačajnijih spomenika kulture u Makedoniji.

Crkva Svete Sofije
Crkva Svete Sofije

Na planiranoj ruti sledeća crkva je bila Sveti Jovan Kaneo. Zbog mjesta na kojem se nalazi, na litici visoko iznad jezera, kao i zbog ljepote, predstavlja  simbol Ohrida i  najfotografisanije mjesto u jakoj konkurenciji. Smatra se da je izgrađena u XIV vijeku pod uticajem jermenske arhitekture.

Crkva Sveti Jovan Kaneo
Crkva Sveti Jovan Kaneo

Naredni u nizu značajnih sakralnih spomenika u Ohridu je možda i najznačajniji, iako je teško praviti gradaciju. To je crkva Svetog Klimenta i Pantelejmona na lokalitetu Plaošnik, koja ima kontinuitet religijskog okupljanja još od  ranohrišćanskog perioda. Današnja crkva je rekonstrukcija hrama kojeg je u IX vijeku podigao Sveti Kliment , a u XII srušili Turci. Pored nje se nalaze ostaci ranohrišćanske bazilike i građevine koja se smatra prvim južnoslovenskim univerzitetom. Kada sam prije 10 godina posjetila ovo mjesto, sve je bilo raskopano u pokušaju da se arheološko nalazište rekonstruiše. Ove godine sam stajala pred velikim građevinama za koje smo kasnije utvrdili da će biti teološki fakultet, kao i biblioteka i galerija ikona. Čini mi se da se za ovih 10 godina više uradilo na ovom lokalitetu nego u cijelom Ohridu i okolini zajedno.

Crkva Svetog Pantelejmona i budući Teološki fakultet
Crkva Svetog Klimenta i Pantelejmona i budući Teološki fakultet

Jedva smo krenuli dalje jer na ovom mjestu ima toliko toga da se vidi i sazna. Nismo imali vodiča već smo se dovijali da ponešto pročitamo na internetu. Sve što smo na ovom mjestu vidjeli i o njemu čuli je izuzetno zanimljivo. Samo se nadam da će ovaj veliki arheološki i građevinski poduhvat do kraja da izvedu na pravi način.

Nedaleko od Plaošnika se nalazi i Samuilova tvrđava ili Samuilov grad (jer se današnji Ohrid dugo vremena nalazio unutar bedema utvrde), još jedno privlačno mjesto za turiste. Na prelazu iz IX u X vijek Ohrid je bio prijestonica Samuilovog carstva. Iz tog perioda potiče i ova tvrđava koja se nalazi na najvećoj tački grada.

Samuilova tvrđava (grad)
Samuilova tvrđava (grad)

Upravo zbog položaja ove utvrde sa nje se pruža najbolji pogled na Ohrid sa okolinom sa obje strane. Odavde se najbolje vidi da Ohrid nije samo stari grad, već da se pruža i širi daleko od turista i gužve.

Ohrid sa Samuilove tvrđave
Ohrid sa Samuilove tvrđave

Odavde smo osmotrili dalji pravac našeg obilaska. Zanimali su nas amfiteatar i crkva Bogorodice Perivlepte. Teatar je iz antičkog doba, smatra se iz 2. vijeka prije nove ere. Otkriven je i sačuvan  samo jedan njegov dio te se ne zna koliko se gledalaca u njemu moglo smjestiti. Položaj koji zauzima je gotovo savršen. Nalazi se između dva brežuljka koji ga štite od vjetra. Sa njega se pruža predivan pogled na Ohridsko jezero i planinu Galičicu. Iako su određene pretpostavke o postojanju amfiteatra iznijete još 1900. godine, a pojačane 1935, rad na njegovoj restauraciji je otpočet 1960. godine, da bi današnji oblik dobio 2001. godine. Novo u odnosu na amfitetatar kakvog sam vidjela  2010. godine je ljetnja pozornica koja mi je pokvarila utisak pa sam se poslužila starim fotografijama.

Amfiteatar
Amfiteatar

Crkva Svete Previlepte je mala građevina velikog istorijskog značaja. Ona je odoljela rušenjima i pretvaranju u džamiju. Kad je crkva Svete Sofije postala džamija ovdje je premješteno sjedište arhiepiskopije. Takođe su nakon rušenja originalne crkve Svetog Klimenta u ovu crkvu prenešene njegove mošti. (One su danas vraćene u obnovljenu crkvu Svetog Klimenta i Pantelejmona). Crkva je posebno popularna zbog izuzetne zbirke fresaka koje se nalaze u njoj. Meni lično će odmor na klupici isped crkve ostati u trajnom sjećanju. Naime, dok smo sjeli da odmorimo diveći se spoljašnjosti crkve, tog 21.05.2010. godine iz Podgorice je stigao SMS: dobila sam još jednog sestrića.

Crkva Svete Bogorodice Perivlepte
Crkva Svete Bogorodice Perivlepte

Šetnja dovde nas je već bila umorila. Ipak se prethodne noći lumpovalo do sitnih sati. Zato nismo stigli da obiđemo jedno mjesto koje me je prilikom prve posjete oduševilo. Radi se o radionici za ručno pravljenje papira “Sv. Kliment Ohridski”. U radionici se nalazi replika Gutenbergove prese, jedna od dvije još uvijek aktivne u Evropi. Na licu mjesta, pred očima publike se odvija proces pravljenja papira. Vlasnici održe malo predavanje o tome, a na tebi je da od obilja odštampanog materijala sa motivima starog i novog Ohrida, te religijskim temama, odabereš i kupiš kao uspomenu na ovu nadasve autentičnu i jedinstvenu radionicu.

Radionica "Sv. Kliment Ohridski"
Radionica “Sv. Kliment Ohridski”

Vraćajući se u centar grada divili smo se autentičnoj arhitekturi koja je u velikoj mjeri sačuvana, posebno onim građevinama koje su skoro renovirane u istom stilu. Jedna od najreprezentativnijih je kuća Robevih, koja je danas zaštićeni spomenik kulture. U njoj su smješteni Arheološki muzej, etnološka izložba, sačuvani predmeti koji su pripadali porodici i radovi ohridske škole za rezbarenje.

Čak su i ulične svjetiljke napravljene kao male replike kuća.

Kuća Robevih
Kuća Robevih

Tako uhvatismo krug i dođosmo do centralnog mjesta starog grada. Umorni, planirasmo da sjednemo u neki od lokala. Iako 01. januar, svi lokali su bili iznijeli stolice ispred lokala, ali mjesta nije bilo. Ohrid je godinama unazad jedna od omiljenijih novogodišnjih lokacija, ne samo za nas, već i za ostatak Makedonije, Bugare, Rumune… Čak smo sreli i par sa Malte.

Na trgu spomenici Ćirila i Metodija i Svetog Klimenta i Nauma Ohridskog najznačajnijih ličnosti više nego bogate istorije ovog prelijepog mjesta. Njihov značaj je daleko nadmašio okvire ovog grada, pa čak i Makedonije. Ćirilo i Metodije su širili pismenost i hrišćanstvo među Slovenima u IX vijeku djelujući sa prostora Ohrida. Njihovu misiju su nastavila braća Kliment i Naum. Na samoj obali je i spomenik posvećen hvataču krsta.

Spomenici, Ohrid

Dođoh do kraja ovog dugog posta posvećenom divnom Ohridu, a ne stigoh da spomenem ni brojne restorane sa ukusnom hranom i izvornom makedonskom muzikom, šetalište pored jezera, vožnju brodom i brojne preostale crkve, džamije… Kad stigoh do kraja shvatih da svaka pojedinačna lokacija gore opisana zaslužuje poseban blog. Ali, to ostavljam drugima. Ja sam htjela da na jednom mjestu iznesem moju impresiju Ohridom, gradom kojem bih se uvijek mogla vraćati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *