Podgorica sa Vežešnika i Sjenice

Dva vrha sa kojih se pruža najbolji pogled na Podgoricu su Vežešnik i Sjenica. Oba se nalaze sjeverno od Podgorice, prvi lijevo, a drugi desno od magistrale ka Kolašinu. Pošto živim u naselju na izlazu iz grada upravo u ovom pravcu, oba su mi u komšiluku i na oba bacim oko kad god negdje mrdnem iz kuće.

Dugo sam se kanila da se popnem na Vežešnik zbog kamenitog terena koji zahtijeva oprez pri usponu. Na Vežešnik se može popeti sa više strana, iz više početnih tačaka. Najveća visinska razlika pređe se ako se krene iz Smokovca. U tom slučaju se treba popeti 542 metra. Tu varijantu sam odmah odbacila. Druga početna tačka je štamparija lista “Dan”. Ovo je takođe za mene bilo previše (dužina uspona 6,5 km). Zamalo odustadoh da mi moj omiljeni “savjetnik za planinarenje” sajt Vrhovi Crne Gore nije otkrio i treću, najlakšu varijantu. Piše tamo da je nedostatak ove staze što je neophodno terensko vozilo. Kad je to nama bio problem? Još kad je moj vjerni pratilac na svim putešestvijima, Duško, shvatio da je polazna tačka ove varijante uspona pored kuće njegovog kolege kod koga je više puta bio na roštilju, odluka je pala. Toyota Yaris je, kao i uvijek, besprekorno odradila zadatak i dovela nas u Gornje Rogame na početak staze. Ukoliko se odlučite za uspon detalje možete pogledati u tekstu Vrhova Crne Gore.

Gornji Rogami
Gornji Rogami

Staza je markirana i početak uspona je skroz lagan. Jedino treba dobro voditi računa da se ne previdi markacija jer se lako skrene s pravog puta.  Vrlo brzo se napreduje. Uskoro se, kroz strujni dalekovod, ugleda Podgorica.

Podgorica

Od oznake do oznake, po izuzetno oštrom kamenju i u planinarskim cipelama-patikama (za koje u jednom planinarskom udžbeniku pročitah da jedino mogu da posluže za šetnju oko planinarskog doma), polako smo napredovali. Naišli smo na raskrsnicu staza iz raznih pravaca. Od ovog mjesta staza je za sve ista.

Vežešnik

Uspon, bar meni, nije bio nimalo lak. Optuživala sam neadekvatnu obuću, ali je najveći krivac bilo oštro kamenje sa kog noga lako klizne u svakoj obući. Fotografije samo djelimično mogu  da dočaraju taj negostoljubivi ambijent.

Uspon na Vežešnik
Uspon na Vežešnik

Popevši se malo više, pogledom unazad mogli smo da osmotrimo Moraču, magistralu i radove na autoputu.

Vežešnik

Kad smo izbili na prvi vrh iznenadila nas je prostrana zaravan. Kamenje se nije predavalo. Malo dalje, na putu ka vrhu, dočekala nas je spomen ploča posvećena planinaru PK Gorica Branimiru Batu Guberiniću. Komentarisali smo da je to lijepa smrt (ako se uopšte smrt tako može nazvati).

Vežešnik

Uskoro smo stigli na vrh. Pogled puca prema Podgorici, Garaču, Brotnjiku, autoputu. Vidi se i Bjelopavlićka ravnica sa Spužem u središtu. Odmah ispod nas vidio se Smokovac. Uočavaju se i Kučke planine, a u daljini se vide i Komovi. Najgore se vidjela Podgorica. Tek kad se izdigneš vidi se koliko je vazduh u Podgorici zagađen. Savjetovao me je jedan iskusni planinar, ako mislim da uslikam Podgoricu da valja, na ove vrhove idem kad duva sjever. No, kad pukne sjeverac ja ne mrdam iz kuće ako ne moram, a penjem se iz čistog zadovoljstva. Tako Podgorica osta skroz mutna.

Podgorica
Podgorica

Pogled prema Brotnjiku je bio puno ljepši, dok se Garač, preko Spuža i Spuške glavice isto vidio kroz neku izmaglicu iako je bio skroz vedar dan.

Pogled sa Vežešnika

U povratku smo obišli Duklju. Svaki put kad tamo odem imam isti osjećaj žala zbog blaga kog smo naslijedili i našeg odnosa prema njemu. Da je ovo mjesto na vrijeme dobilo tretman koje zaslužuje Podgorica bi bila drukčije vrednovana od strane turista . No, šta je, tu je. Arheološki radovi su bili u toku, ali je to uvijek sporadično i nikad izvedeno do kraja. Nadam se da će me nekad demantovati.

Duklja
Duklja

Na Vežešnik sam se popela još prošlog oktobra. Nisam htjela o njemu da pišem dok se ne popnem i do Sjenice. Htjela sam da vidim sa kojeg je vrha Podgorica ljepša. I tako… prođe godina dana, a ja se ne popeh na Sjenicu. Inače, to brdo se nalazi iznad Zlatice, a pripada Kučima. Na njemu se nalazi repetitor (kako većina kaže) ili predajnik (kako su mi rekli da je ispravno) pa se vidno uočava sa desne strane magistrale. Prije desetak godina se moj najmlađi sin sa svojim društvom popeo do vrha čuvenom metodom “ugledam i okomim se”. Nikako mi se taj način nije dopao. Imam već više negativnih iskustava sa takvim pokušajima. Jednom smo pokušali da osvojimo Sjenicu iz Peute, ali nismo uspjeli jer smo krenuli prekasno. Tako da smo odlučili da se popnemo na najlakši mogući način: autom. Idući ka Kučkim koritima u blizini vidikovca prema Podgorici zapazili smo tablu sa natpisom Sjenice. Skrenuli smo lijevo i uskim asfaltnim putem došli vrlo blizu predajnika. Predlagala sam da se makadamskim putem pođe pješke, ali Duško nije bio oran za pješačenje.

Sjenica
Sjenica

Ispod predajnika se nalazi fina čistina idealna da se prostre jedno ćebence i razgleda Podgorica. Pogled je bio neuporedivo bolji i jasniji nego na Vežešniku, ali daleko od bistrog. Što zbog izduvnih gasova iz automobila, što zbog šporeta na drva… tek do Gorice se vidjelo jasno, a dalje se samo naziralo. Centralno mjesto je zauzimala park šuma na Zlatici. Odavde je izgledala, što bi rekli, moćno. Kad se kroz nju prošeta, i ne baš.

Podgorica
Podgorica

Lijevo su se vidjeli Dečić i Šipčanik, a u daljini se naziralo Skadarsko jezero. Desno, preko Morače, vidio se Garač. Oblak je bio takav da je izgledalo kao da se dimi.

Podgorica i Garač

Decembarski dan je bio prelijep. Ostali smo na vrhu igrajući se “pogađale” kao mala djeca. Tik ispod nas se vidjelo naselje Zlatica sa čuvenim restoranom za vjenčanja “Gošović” u centru. Mogla se prepoznati svaka kuća. Jedino je naša bila sakrivena nekim drvetom. Jedva smo prihvatili tu činjenicu. 🙂

Zlatica
Zlatica

Vratili smo se sa ovog izleta skroz zadovoljni. Nedaleko od predajnika se nalazi simpatično selo Sjenice. Put nas je poveo dalje prema Bukumirskom jezeru, ali o njemu sam već pisala. Dakle, ko želi da vidi Podgoricu iz ptičje perspektive, a nema dron ili helikopter, preporuka je ipak: Sjenica.

Sjenica
Sjenica

[:me]Dva vrha sa kojih se pruža najbolji pogled na Podgoricu su Vežešnik i Sjenica. Oba se nalaze sjeverno od Podgorice, prvi lijevo, a drugi desno od magistrale ka Kolašinu. Pošto živim u naselju na izlazu iz grada upravo u ovom pravcu, oba su mi u komšiluku i na oba bacim oko kad god negdje mrdnem iz kuće.

Dugo sam se kanila da se popnem na Vežešnik zbog kamenitog terena koji zahtijeva oprez pri usponu. Na njega se može popeti sa više strana, iz više početnih tačaka. Najveća visinska razlika pređe se ako se krene iz Smokovca. U tom slučaju se treba popeti 542 metra. Tu varijantu sam odmah odbacila. Druga početna tačka je štamparija lista “Dan”. Ovo je takođe za mene bilo previše (dužina uspona 6,5 km). Zamalo odustadoh da mi moj omiljeni “savjetnik za planinarenje” sajt Vrhovi Crne Gore nije otkrio i treću, najlakšu varijantu. Piše tamo da je nedostatak ove staze što je neophodno terensko vozilo. Kad je to nama bio problem? Još kad je moj vjerni pratilac na svim putešestvijima, Duško, shvatio da je polazna tačka ove varijante uspona pored kuće njegovog kolege kod koga je više puta bio na roštilju, odluka je pala. Toyota Yaris je, kao i uvijek, besprekorno odradila zadatak i dovela nas u Gornje Rogame na početak staze. Ukoliko se odlučite za uspon detalje možete pogledati u tekstu Vrhova Crne Gore.

Gornji Rogami
Gornji Rogami

Staza je markirana i početak uspona je skroz lagan. Jedino treba dobro voditi računa da se ne previdi markacija jer se lako skrene s pravog puta.  Vrlo brzo se napreduje. Uskoro se, kroz strujni dalekovod, ugleda Podgorica.

Podgorica

Od oznake do oznake, po izuzetno oštrom kamenju i u planinarskim cipelama-patikama (za koje u jednom planinarskom udžbeniku pročitah da jedino mogu da posluže za šetnju oko planinarskog doma), polako smo napredovali. Naišli smo na raskrsnicu staza iz raznih pravaca. Od ovog mjesta staza je za sve ista.

Vežešnik

Uspon, bar meni, nije bio nimalo lak. Optuživala sam neadekvatnu obuću, ali je najveći krivac bilo oštro kamenje sa kog noga lako klizne u svakoj obući. Fotografije samo djelimično mogu  da dočaraju taj negostoljubivi ambijent.

Uspon na Vežešnik
Uspon na Vežešnik

Popevši se malo više, pogledom unazad mogli smo da osmotrimo Moraču, magistralu i radove na autoputu.

Vežešnik

Kad smo izbili na prvi vrh iznenadila nas je prostrana zaravan. Kamenje se nije predavalo. Malo dalje, na putu ka vrhu, dočekala nas je spomen ploča posvećena planinaru PK Gorica Branimiru Batu Guberiniću. Komentarisali smo da je to lijepa smrt (ako se uopšte smrt tako može nazvati).

Vežešnik

Uskoro smo stigli na vrh. Pogled puca prema Podgorici, Garaču, Brotnjiku, autoputu. Vidi se i Bjelopavlićka ravnica sa Spužem u središtu. Odmah ispod nas vidio se Smokovac. Uočavaju se i Kučke planine, a u daljini se vide i Komovi. Najgore se vidjela Podgorica. Tek kad se izdigneš vidi se koliko je vazduh u Podgorici zagađen. Savjetovao me je jedan iskusni planinar, ako mislim da uslikam Podgoricu da valja, na ove vrhove idem kad duva sjever. No, kad pukne sjeverac ja ne mrdam iz kuće ako ne moram, a penjem se iz čistog zadovoljstva. Tako Podgorica osta skroz mutna.

Podgorica
Podgorica

Pogled prema Brotnjiku je bio puno ljepši, dok se Garač, preko Spuža i Spuške glavice isto vidio kroz neku izmaglicu iako je bio skroz vedar dan.

Pogled sa Vežešnika

U povratku smo obišli Duklju. Svaki put kad tamo odem imam isti osjećaj žala zbog blaga kog smo naslijedili i našeg odnosa prema njemu. Da je ovo mjesto na vrijeme dobilo tretman koje zaslužuje Podgorica bi bila drukčije vrednovana od strane turista . No, šta je, tu je. Arheološki radovi su bili u toku, ali je to uvijek sporadično i nikad izvedeno do kraja. Nadam se da će me nekad demantovati.

Duklja
Duklja

Na Vežešnik sam se popela još prošlog oktobra. Nisam htjela o njemu da pišem dok se ne popnem i do Sjenice. Htjela sam da vidim sa kojeg je vrha Podgorica ljepša. I tako… prođe godina dana, a ja se ne popeh na Sjenicu. Inače, to brdo se nalazi iznad Zlatice, a pripada Kučima. Na njemu se nalazi repetitor (kako većina kaže) ili predajnik (kako su mi rekli da je ispravno) pa se vidno uočava sa desne strane magistrale. Prije desetak godina se moj najmlađi sin sa svojim društvom popeo do vrha čuvenom metodom “ugledam i okomim se”. Nikako mi se taj način nije dopao. Imam već više negativnih iskustava sa takvim pokušajima. Jednom smo pokušali da osvojimo Sjenicu iz Peute, ali nismo uspjeli jer smo krenuli prekasno. Tako da smo odlučili da se popnemo na najlakši mogući način: autom. Idući ka Kučkim koritima u blizini vidikovca prema Podgorici zapazili smo tablu sa natpisom Sjenice. Skrenuli smo lijevo i uskim asfaltnim putem došli vrlo blizu predajnika. Predlagala sam da se makadamskim putem pođe pješke, ali Duško nije bio oran za pješačenje.

Sjenica
Sjenica

Ispod predajnika se nalazi fina čistina idealna da se prostre jedno ćebence i razgleda Podgorica. Pogled je bio neuporedivo bolji i jasniji nego na Vežešniku, ali daleko od bistrog. Što zbog izduvnih gasova iz automobila, što zbog šporeta na drva… tek do Gorice se vidjelo jasno, a dalje se samo naziralo. Centralno mjesto je zauzimala park šuma na Zlatici. Odavde je izgledala, što bi rekli, moćno. Kad se kroz nju prošeta, i ne baš.

Podgorica
Podgorica

Lijevo su se vidjeli Dečić i Šipčanik, a u daljini se naziralo Skadarsko jezero. Desno, preko Morače, vidio se Garač. Oblak je bio takav da je izgledalo kao da se dimi.

Podgorica i Garač

Decembarski dan je bio prelijep. Ostali smo na vrhu igrajući se “pogađale” kao mala djeca. Tik ispod nas se vidjelo naselje Zlatica sa čuvenim restoranom za vjenčanja “Gošović” u centru. Mogla se prepoznati svaka kuća. Jedino je naša bila sakrivena nekim drvetom. Jedva smo prihvatili tu činjenicu. 🙂

Zlatica
Zlatica

Vratili smo se sa ovog izleta skroz zadovoljni. Nedaleko od predajnika se nalazi simpatično selo Sjenice. Put nas je poveo dalje prema Bukumirskom jezeru, ali o njemu sam već pisala. Dakle, ko želi da vidi Podgoricu iz ptičje perspektive, a nema dron ili helikopter, preporuka je ipak: Sjenica.

Sjenica
Sjenica

[:ME]Dva vrha sa kojih se pruža najbolji pogled na Podgoricu su Vežešnik i Sjenica. Oba se nalaze sjeverno od Podgorice, prvi lijevo, a drugi desno od magistrale ka Kolašinu. Pošto živim u naselju na izlazu iz grada upravo u ovom pravcu, oba su mi u komšiluku i na oba bacim oko kad god negdje mrdnem iz kuće.

Dugo sam se kanila da se popnem na Vežešnik zbog kamenitog terena koji zahtijeva oprez pri usponu. Na Vežešnik se može popeti sa više strana, iz više početnih tačaka. Najveća visinska razlika pređe se ako se krene iz Smokovca. U tom slučaju se treba popeti 542 metra. Tu varijantu sam odmah odbacila. Druga početna tačka je štamparija lista “Dan”. Ovo je takođe za mene bilo previše (dužina uspona 6,5 km). Zamalo odustadoh da mi moj omiljeni “savjetnik za planinarenje” sajt Vrhovi Crne Gore nije otkrio i treću, najlakšu varijantu. Piše tamo da je nedostatak ove staze što je neophodno terensko vozilo. Kad je to nama bio problem? Još kad je moj vjerni pratilac na svim putešestvijima, Duško, shvatio da je polazna tačka ove varijante uspona pored kuće njegovog kolege kod koga je više puta bio na roštilju, odluka je pala. Toyota Yaris je, kao i uvijek, besprekorno odradila zadatak i dovela nas u Gornje Rogame na početak staze. Ukoliko se odlučite za uspon detalje možete pogledati u tekstu Vrhova Crne Gore.

Gornji Rogami
Gornji Rogami

Staza je markirana i početak uspona je skroz lagan. Jedino treba dobro voditi računa da se ne previdi markacija jer se lako skrene s pravog puta.  Vrlo brzo se napreduje. Uskoro se, kroz strujni dalekovod, ugleda Podgorica.

Podgorica

Od oznake do oznake, po izuzetno oštrom kamenju i u planinarskim cipelama-patikama (za koje u jednom planinarskom udžbeniku pročitah da jedino mogu da posluže za šetnju oko planinarskog doma), polako smo napredovali. Naišli smo na raskrsnicu staza iz raznih pravaca. Od ovog mjesta staza je za sve ista.

Vežešnik

Uspon, bar meni, nije bio nimalo lak. Optuživala sam neadekvatnu obuću, ali je najveći krivac bilo oštro kamenje sa kog noga lako klizne u svakoj obući. Fotografije samo djelimično mogu  da dočaraju taj negostoljubivi ambijent.

Uspon na Vežešnik
Uspon na Vežešnik

Popevši se malo više, pogledom unazad mogli smo da osmotrimo Moraču, magistralu i radove na autoputu.

Vežešnik

Kad smo izbili na prvi vrh iznenadila nas je prostrana zaravan. Kamenje se nije predavalo. Malo dalje, na putu ka vrhu, dočekala nas je spomen ploča posvećena planinaru PK Gorica Branimiru Batu Guberiniću. Komentarisali smo da je to lijepa smrt (ako se uopšte smrt tako može nazvati).

Vežešnik

Uskoro smo stigli na vrh. Pogled puca prema Podgorici, Garaču, Brotnjiku, autoputu. Vidi se i Bjelopavlićka ravnica sa Spužem u središtu. Odmah ispod nas vidio se Smokovac. Uočavaju se i Kučke planine, a u daljini se vide i Komovi. Najgore se vidjela Podgorica. Tek kad se izdigneš vidi se koliko je vazduh u Podgorici zagađen. Savjetovao me je jedan iskusni planinar, ako mislim da uslikam Podgoricu da valja, na ove vrhove idem kad duva sjever. No, kad pukne sjeverac ja ne mrdam iz kuće ako ne moram, a penjem se iz čistog zadovoljstva. Tako Podgorica osta skroz mutna.

Podgorica
Podgorica

Pogled prema Brotnjiku je bio puno ljepši, dok se Garač, preko Spuža i Spuške glavice isto vidio kroz neku izmaglicu iako je bio skroz vedar dan.

Pogled sa Vežešnika

U povratku smo obišli Duklju. Svaki put kad tamo odem imam isti osjećaj žala zbog blaga kog smo naslijedili i našeg odnosa prema njemu. Da je ovo mjesto na vrijeme dobilo tretman koje zaslužuje Podgorica bi bila drukčije vrednovana od strane turista . No, šta je, tu je. Arheološki radovi su bili u toku, ali je to uvijek sporadično i nikad izvedeno do kraja. Nadam se da će me nekad demantovati.

Duklja
Duklja

Na Vežešnik sam se popela još prošlog oktobra. Nisam htjela o njemu da pišem dok se ne popnem i do Sjenice. Htjela sam da vidim sa kojeg je vrha Podgorica ljepša. I tako… prođe godina dana, a ja se ne popeh na Sjenicu. Inače, to brdo se nalazi iznad Zlatice, a pripada Kučima. Na njemu se nalazi repetitor (kako većina kaže) ili predajnik (kako su mi rekli da je ispravno) pa se vidno uočava sa desne strane magistrale. Prije desetak godina se moj najmlađi sin sa svojim društvom popeo do vrha čuvenom metodom “ugledam i okomim se”. Nikako mi se taj način nije dopao. Imam već više negativnih iskustava sa takvim pokušajima. Jednom smo pokušali da osvojimo Sjenicu iz Peute, ali nismo uspjeli jer smo krenuli prekasno. Tako da smo odlučili da se popnemo na najlakši mogući način: autom. Idući ka Kučkim koritima u blizini vidikovca prema Podgorici zapazili smo tablu sa natpisom Sjenice. Skrenuli smo lijevo i uskim asfaltnim putem došli vrlo blizu predajnika. Predlagala sam da se makadamskim putem pođe pješke, ali Duško nije bio oran za pješačenje.

Sjenica
Sjenica

Ispod predajnika se nalazi fina čistina idealna da se prostre jedno ćebence i razgleda Podgorica. Pogled je bio neuporedivo bolji i jasniji nego na Vežešniku, ali daleko od bistrog. Što zbog izduvnih gasova iz automobila, što zbog šporeta na drva… tek do Gorice se vidjelo jasno, a dalje se samo naziralo. Centralno mjesto je zauzimala park šuma na Zlatici. Odavde je izgledala, što bi rekli, moćno. Kad se kroz nju prošeta, i ne baš.

Podgorica
Podgorica

Lijevo su se vidjeli Dečić i Šipčanik, a u daljini se naziralo Skadarsko jezero. Desno, preko Morače, vidio se Garač. Oblak je bio takav da je izgledalo kao da se dimi.

Podgorica i Garač

Decembarski dan je bio prelijep. Ostali smo na vrhu igrajući se “pogađale” kao mala djeca. Tik ispod nas se vidjelo naselje Zlatica sa čuvenim restoranom za vjenčanja “Gošović” u centru. Mogla se prepoznati svaka kuća. Jedino je naša bila sakrivena nekim drvetom. Jedva smo prihvatili tu činjenicu. 🙂

Zlatica
Zlatica

Vratili smo se sa ovog izleta skroz zadovoljni. Nedaleko od predajnika se nalazi simpatično selo Sjenice. Put nas je poveo dalje prema Bukumirskom jezeru, ali o njemu sam već pisala. Dakle, ko želi da vidi Podgoricu iz ptičje perspektive, a nema dron ili helikopter, preporuka je ipak: Sjenica.

Sjenica
Sjenica

One thought on “Podgorica sa Vežešnika i Sjenice

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *