Planina Bjelasica se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore. Zauzima veliki prostor, pa je između sebe dijeli čak pet opština (Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Andrijevica). Dužina i širina prostora kojeg zauzima ova planina je ista: 30 kilometara.

Na prostoru male Crne Gore ima puno planina. Svaka ima neke osobenosti po kojima se izdvaja i ističe među ostalima. Bjelasica se može pohvaliti sa nekoliko značajnih prednosti: veoma laka prohodnost i do najvećih vrhova, veoma bogat šumski fond i, najvažnije, bogatsvo tekućih voda. Ipak, ono po čemu ovu planinu najviše znaju su njena jezera. Ima ih čak 6. Najveće, najpoznatije i najposjećenije  je Biogradsko jezero, koje se nalazi u srcu Biogradske gore, jedne od tri preostale prašume u Evropi. Obišla sam ga veliki broj puta, u različitim periodima godine, i svaki put bih mu se iznova divila. Njemu i njegovom okruženju.

U vodama jezera se ogledaju okolni vrhovi Bjelasice. Jedan od njih je i vidikovac Bendovac sa kojeg se jezero može pogledati i iz ptičije perspektive. Dugo sam se kanila da “prošetam” do njega. Polazna tačka je upravo parking pored jezera. Kad bih već došla do jezera, rađe sam šetala oko njega, čitala u hladovini prašume i divila se flori. Ovog ljeta sam konačno pošla do Bendovca. Za tu šetnju nam je trebalo 2,5 sata. Nismo žurili. Uživali smo u svakom pogledu i pravili česte pauze. Dan je bio izuzetno vreo, ali, srećom, staza većim dijelom ide kroz šumu.

Kroz šumu traje neprekidni uspon. Od jezera do prve zaravni u vis smo se popeli skoro 700 metara a prepješačili 6 km. Ubrzo po izlasku iz šume izbili smo na zaravan koja nas je dovela do Lalevića dolova. Tu nas je dočekalo iznenađenje. Čak dva ugostiteljska objekta. Rijedak slučaj na ovim visinama. Nismo propustili priliku da na ovoj visini srknemo kafu u prvoj kafanici.

Odavde do Bendovca ima još desetak minuta hoda uzbrdo. Vidikovac je izvanredan. Pruža se prilika da se pogledaju Biogradsko jezero i okolne planine, kao na dlanu.

Jedan prijatelj mi je rekao da je bolji termin za ovu šetnju lijepi oktobarski dan kada se šuma prošara raznovrsnim bojama lišća. Vjerujem mu na rijeć, ali, valjalo bi to i provjeriti.

Još jedno predivno jezero Bjelasice je Pešića jezero. Ono se smjestilo između vrhova Zekova glava i Crna glava. Na Zekovoj glavi se nalazi repetitor pa nije toliko zanimljiv posjetiocima. Sa njega je najzanimljiviji je pogled na Pešića jezero i Crnu glavu preko puta. 🙂

Ako, gledajući jezero odavde, uračunaš da si ga vidio i da spuštanje i ponovno penjanje neće biti vrijedno truda (kako sam ja pomislila prvi put) napravićeš grešku. Pešića jezero mora da se doživi iz blizine. Ovo neveliko jezero ljepotom daleko nadmašuje svoju veličinu. Veoma je interesantna i šuma koja ga okružuje.

Bjelasicu krase još i Malo i Veliko Ursulovačko i Malo i Veliko Šiško jezero. Iako sam u više navrata namjeravala da ih obiđem, nekako mi se nije dalo. Bjelasica je takva da njome možeš lutati, ali ne i zalutati. Na kraju se uvijek vratiš na početak. To što trenutno ne dođeš do željenog cilja, ne znači da nećeš sledeći put. Planinarske oznake zbog toga što je veliki dio Bjelasice čine livade, teško je postaviti i još teže uočiti. Ali, ako ne nađeš to zbog čega si pošao u šetnju, naići ćeš na nešto drugo. Na primjer na eko selo Vranjak. To je još jedno mjesto na Bjelasici gdje ljubitelji kafenisanja  i dobrog zalogaja mogu da uživaju u prirodi ne odričući se ni prednosti civilizacije. 🙂

Ja nisam ljubitelj snijega i zimskih sportova pa ne pominjem i tu stranu Bjelasice. O tome ćete se informisati negdje drugo. Ja samo mogu da vam kažem da ni jedna posjeta ljubitelja prirode Bjelasici, od maja do oktobra, ne može biti neuspješna. Nekada se Bjelasica bijeljela i u ovom periodu godine. Bijeljela od stada ovaca o čemu su se i pjesme pjevale. Sada su ovce više atrakcija nego uobičajena pojava. Skoro pa da se češće može naići na divlje konje, nego na ovce.

Bjelasica me oduševljava i zbog flore. Prašuma oko Biogradskog jezera je jedinstvena i često pominjana upravo zbog specifičnosti flore. Ali i ostali dio Bjelasice je zanimljiv. Tu se nalazi široka lepeza raznog drveća što se najbolje uočava u jesen kad se šume zašarene. A u kasno proljeće i rano ljeto se šarene livade. Na Bjelasici se mogu vidjeti izvanredni primjerci raznolikog pojlskog cvijeća.