Crna Gora je prebogata prirodnim ljepotama. Ali, ako bih htjela nešto da izdvojim, to bi bila jezera. Na maloj površini se nalazi veliki broj jezera od kojih je svako specifično i po nečemu se izdvaja. Htjela sam da obiđem svako i da se lično uvjerim u njihovu ljepotu i posebnost.
Kapetanovo jezero se nalazi na granici između nikšićke i kolašinske opštine. Iz Nikšića se može doći terenskim autom, ali i malim, ako ti ga nije žao. Mi volimo da pješačimo i skupljamo utiske.
Pješačenje do Kapetanovog jezera nije naporno i uglavnom se ide preko livada ili makadamskim putem. Najbolji period za posjetu je druga polovina maja. Tada livade postanu šarene od mnogobrojnog i nevjerovatno lijepog poljskog cvijeća kakvo se ne srijeće često.
Kapetanovo jezero je omiljena tura za brojna planinarska društva, posebno za one koji su više za šetnju, uživanje i fotografisanje, jer tura nije naporna, a uživanje u ljepotama prirode višestruko je veće od napora koji se uloži da se do jezera dođe. Dobra je ideja i da se do jezera dođe biciklom.
Ono što para svačije oči su brojne vikendice koje su neplanski i bez dozvole podignute oko samog jezera. No, to je tema za neke druge blogove. Ja pišem samo o onome što je lijepo. 🙂 A jezero, okruženo planinama, predstavlja izuzetan prizor za svačije oči.
Nema jezera bez legende. Tako i Kapetanovo ima svoju. Jezero je, navodno, dobilo ime po kapetanu Mušoviću. Na području današnjeg jezera se nalazio njegov katun. Iznad katuna, u stijenama, postojao je tajni izvor koje su koristile samo vile. One bi noću puštale izvor i poslije kupanja ga zatvarale. Jednom je jedna vila bila zaboravna, nije zatvorila izvor i on je poplavio katun kapetana Mušovića. Onda su vile pomjerile izvor i njegove vode su nastavile da napajaju jezero.
Poslije nekoliko sati izležavanja i uživanja na obalama jezera, divljenja pogledu na jezero, na okolne planine, dođe vrijeme i za povratak. Puni pozitivne energije, idemo, donoseći u sebi odluku da dođemo ponovo. Nadam se da ću ovih dana tu odluku i sprovesti u djelo. Možda naletim na divlje narcise koji, u ovo doba, znaju da prekriju čitave livade.
Idiličnih prizora, na ovom putu, ne nedostaje. Pravi su izazov za fotografe amatere.
Pisala sam o Kapetanovom jezeru na osnovu sjećanja i slika od prije 4 godine. Juče sam ponovo posjetila ovo jezero i utisci su još pozitivniji (dobro, ako se napravim da nisam vidjela ono silno smeće uz put). Samo 15 dana je razlika između posjeta od prije 4 godine i ove, a vegetacija je sasvim druga. Prije svega, livade se razlikuju jer trenutno dominira divlji narcis (kaloper, dokoljen) koji je preplavio livade tako da se bijele.
Pošto se na osojnim stranama još uvijek zadržao po komad snijega, ispod njega su počeli da se pomaljaju kaćuni. Prizor je prosto neodoljiv.
Pošto smo ovoga puta išli i do Manitog jezera (o njemu drugom prilikom) mogli smo na Kapetanovo jezero da bacimo pogled i iz ptičije perspektive. Ja sam bila očarana, a nadam se i vi sad.
I još jedna “cvjetna slika” koja potvrđuje naslov ovog bloga.
Kako je lepo boktemazo
Bolje to ne bi opisao. Super prilog!